_______________________________________________________________________________

Danas 4. srpnja smo nazočili pogrebu jednog čovjeka, nadasve muzealca. Naime, danas je sahranjen na Miroševačkom groblju prof. Zdenko Jajčević, ravnatelj Hrvatskog športskog muzeja i vrsni povjesničar športa. Divim se njegovoj životnoj i profesionalnoj borbi. Životna je značila neprestani i svakodnevni otpor zloćudnoj bolesti, dok je profesionalna uključivala višegodišnji napor da Hrvatski športski muzej zaživi u svom vlastitom prostoru, da baština spojena s povijesnim osobnostima i događanjima iz svijeta športa bude prepoznata kao ona jednakovrijedna kulturnoj itd. Nikada neću zaboraviti da nas je – profesore i studente Katedre za muzeologiju – primio u svibnju ove godine i govorio o svom radu na obradi fotografija i foto-dokumentacije u Muzeju. Zapažali smo znake bolesti, ali ne i predavanje. Osim toga, nikada neću zaboraviti njegovu magičnu bilježnicu s upisanim potencijalnim donatorima Hrv. športskom muzeju. U toj bilježnici nalazila su se brojna imena bivših športaša, članova njihovih obitelji s adresama itd., a koji su čuvali vrijednu građu na koju je Muzej mogao jedanput računati. Sjećanje na gospodina Jajčevića sačuvat ću dok živim, a nadam se i moji studenti.

Žarka Vujić



________________________________________________________________________________

Podravina u mom srcu

     Prije svega zahvalna sam kolegici Draženki Jalšić Emerčić što je odvojila čitav utorak 24.05.2011. za nas, studente i profesore na Katedri za muzeologiju. Zahvaljujući njoj, ja sam imala priliku šutjeti gotovo čitavo vrijeme, a što za jednog profesora znači da je bio taj dan na odmoru. No, zato je moj mozak muzeologa neprestano radio – divio se odličnom unutrašnjem uređenju koprivničke Galerija slika, zapazio tragove prelijepog i funkcionalnog vrta u Kući Malančec, osjetio ludu dramatiku unutrašnjosti Gradskog muzeja, a u kojoj su svako malo u vizure tradicionalnog postava ulazile istraživačke sonde itd. Priču o Galeriji u Hlebinama poznajem iz oba očišta – očišta koprivničkih muzealaca i općinara u Hlebinama, no ipak me je unutarnje uređenje obradovalo, jednako kao i vrhunska djela naših „naivaca“ unutar kojih je doista moguće u punom značenju riječi – meditirati. Što reći o Ivanu Večenaju, a s kojim sam osjetila, utvaram si, posebno zajedništvo od prve. Na kraju i nažalost prekratko ... Repaš. Želite li nastaviti druženje sa šumom i djelima fotoaparata njena upravitelja ing. Zvonimira Ištvana, posjetite njegovu izložbu fotografija u Direkciji Hrvatskih željeznica u Mihanovićevoj 12 koja je otvorena 14.06. Preko njega Podravina je došla za nama u Zagreb, a preko Večenajavih pjesama, od kojih za vas izdvajam Zonkraj Drave, zauvijek je ostala.

Prof. dr. sc. Žarka Vujić

Zonkraj Drave

Zonkraj Drave lepa je ravnica,
z jene Drava a z druge granica.
Šmrčki cvrče, čičur si popeva,
ševa z kukmom oblake zadeva.

Prekodravje, pole okre Gole,
sto put z mukom preorano pole.
V Božji ruki prva šaka blata,
v naši hiži šenica od zlata.

Kam god ideš puta znaš,
pole je kak pajdaš.
Jemput zemeš, tri put daš,
pole ja kak očenaš.

Zonkraj Drave zavičaj počiva,
greje sonce a rosica vmiva.
Dok ga orjem preveč mi je blata,
dok ga slikam fali mi još zlata.

Ivan Večenaj

I ove godine Katedra za muzeologiju organizirala je terensku nastavu za studente diplomskog studija. Nastavak je to dobre prakse kojom želimo omogućiti našim studentima da posjete i dožive iz prve ruke razne oblike kulturne baštine kao i institucije koje se o njima brinu.

Ovogodišnja jednodnevna terenska nastava organizirana je u Podravini s ciljem obilaska Koprivnice, Hlebina, Gole i šume Repaš. Posjet smo započeli u Koprivnici gdje se nalazi Muzeja grada Koprivnice u čijem sastavu je nekoliko jedinica: Stari magistrat, Donacija dr. Vladimir Malančec, Galerija Koprivnica, Spomen područje Danica i Galerija naivne umjetnost u Hlebinama. U Galeriji Koprivnica susreli smo se s ravnateljicom Muzeja gospođom Draženkom Jalšić Ernečić koja nas je srdačno ugostila uz fruštuk. U razgovoru i obilasku Galerije doznali smo osnovne informacije o Muzeju, Galeriji i muzejskom poslu, te pretežno najnovijim radovima i adaptaciji prostora Galerije za izlaganje. Trenutno je na repertoaru bila izložba suvremene umjetnosti Defragmentiranje osobnosti. 

Fruštuk u Galeriji Koprivnica

„Odmah na početku, u Galeriji Koprivnica, svidjela nam se kombinacija interijera povijesne zgrade s moderno uređenim izložbenim prostorom za prezentiranje suvremene umjetnosti. Svidio nam se način na koji su slike izložene (vise sa nosača uz strop visoko na zidu) kao i siva boja zidova te rasvjeta, no trebali bi možda poraditi na orijentaciji posjetitelja pri ulasku u zgradu s obzirom da se sama galerija nalazi tek na prvom katu, a u prizemlju nema ništa što bi upućivalo na nju.“ 

Anabela Barić i Matija Marić

Zatim smo posjetili Donaciju Malančec koja je smještena u vili Malančec. Vila je trenutno zatvorena za javnost i u dosta lošem stanju, no nakon nužne obnove i prilagođavanja prostora za posjetitelje ovo će postati vrstan primjer građanskog stanovanja na prijelazu stoljeća.
Potom nas je ravnateljica Muzeja povela do zgrade Starog magistrata gdje je smješten stalni postav Muzeja. Muzej čuva veliki broj zbirki, a cijeli postav premrežen je sondama koje su temelj istraživanja povijest same zgrade magistrata.

 Vila Malančec, detalj

„Sviđa mi se što smo u Starom magistratu i kući donacije dr. Malančeca imali priliku razgovarati i sa kustosima, a ne samo s ravnateljicom, te smo na taj način mogli dobiti uvid i u neke njihove probleme koje imaju, npr. sa financijama oko postavljanje izložbe ili sa nedostatkom prostora. Mislim da smo na donaciji dr. Malančeca mogli vidjeti svojim očima što sve mogu biti problemi na jednom nepokretnom kulturnom dobru, ali i čuti neka od rješenja za te probleme.“ 

Anastazija Cvitković

 Ispred Starog magistrata

Prije odlaska na ručak provezli smo se pokraj Spomen područja Danica, prvog sabirnog logora u NDH. Spomen područje još nije uređeno i prilagođeno za posjetitelje, no Muzej ima u planu uređenje provesti u skorašnje vrijeme.
Nakon ručka odvezli smo se u Hlebine gdje se nalazi Galerija naivne umjetnosti s mnogim vrsnim djelima koja čine zbirke slika na staklu prve (Ivan Generalić, Franjo Mraz, Mirko Virius) i druge (Franjo Filipović, Dragan Gaži, Josip Generalić, Francina Dolenec, Mijo Kovačić, Ivan Večenaj) generacije izvornih slikara i kipara “hlebinske škole”, te park skulptura na otvorenom. Posebice smo se usredotočili na arhitekturu i način izlaganja umjetnina.

Galerija naivne umjetnosti, Hlebine

    „Meni osobno je najzanimljiviji dio terenske nastave bio posjet Hlebinama i Goli. U galeriji u Hlebinama imali smo priliku vidjeti zaista lijep primjerak muzejske arhitekture, ali i šansu da u samom prostoru razmišljamo o njegovim prednostima, ali i nedostacima (kao što su npr. održavanje podova, visokih prozora i sl.), o čemu nam je pričala i ravnateljica muzeja. Smatram kako je zaista neprocijenjivo vidjeti i čuti takve stvari iz prve ruke, a ne samo preko PowerPoint prezentacija na predavanjima.” 

Anastazija Cvitković

Nakon Hlebina slijedio je pravi bombon – posjet Goli i Muzeju Ivana Večenaja. Imali smo nevjerojatnu čast susresti se i upoznati s umjetnikom Ivanom Večenajem koji je nedavno proslavio svoj 91. rođendan. Umjetnik nas je sve oduševio svojom vedrinom i iznimnom vitalnošću! Umjetnikov sin proveo nas je kroz izložbeni postav i atelje. Ovakav oblik izlaganja (privatni muzej i direktan dodir s autorom)  pokazao se posebno uspješnim i dojmljivim.

 Muzej Ivana Večenaja, Gola

„Mjesto koje nam se vjerojatno najviše svidjelo bilo je Muzej Ivana Večenaja u Goli. Sam postav riješen je u skladu s kontekstom – pučki, što je i razumljivo, no muzej ima veliki potencijal za razvoj. Gospodin Večenaj pun je priča koje bi se mogle uklopiti u kontekst interpretacije njegovog života, a s odgovarajućim vodstvom to mjesto bi moglo postati sastavni dio priče o hrvatskoj naivnoj umjetnosti (iako ono to već jest) i iznimno zanimljivo mjesto za edukaciju, ne samo o naivnoj umjetnosti, nego i o načinu života tih umjetnika i njihovom svjetskom ugledu na vrhuncu slave u vrijeme procvata tog stila u umjetnosti.“ 

Anabela Barić i Matija Marić

„Privatni muzej Ivana Večenaja me apsolutno oborio, dijelom jer su mu djela zbilja fenomenalna, dijelom radi same atmosfere prostora (nije baš svakodnevica da se od štale napravi izložbeni prostor), a dijelom vjerojatno i što mi je djed slikar, pa me njegov atelijer posjetio na „muzej“ moga djeda koji obuhvaća čitav stan.“ 

Tamara Dujmović

Nakon Gole put nas je odveo do šume Repaš, točnije do šumarije i ulaska u staru hrastovu šumu koja je zaštićeni prirodni rezervat i pod stalnim nadzorom šumara. Ovo je bila odlična prilika da si osvijestimo u koji se sve oblicima javlja naša baština i na koje je načine sve možemo (i moramo!) zaštititi i prezentirati.

Na ulazu u šumu Repaš

„Mogla bih reći da se terenska, koliko god bila natrpana i iscrpljujuća, vodila za onim „šećer na kraju“, a u taj šećer, osim već navedene izložbe naive svrstavam i posjet Repaškoj šumi,  jer sam ipak jako velika obožavateljica šuma i prirode, pa me i taj kratki boravak na ulazu u šumu napunio s dovoljno pozitivne energije.“ 

Tamara Dujmović

„Smatram kako je ova terenska nastava nama studentima bila korisna prvenstveno zato što nam je omogućila uvid u barem dio onoga što čini posao ravnatelja jednog muzeja (u ovom slučaju mreže muzeja) te u način na koji on funkcionira. Iz prve ruke mogli smo čuti na što sve treba misliti i o čemu se sve treba razmišljati te o kakvim sve odlukama mora odlučivati jedan ravnatelj,(...).“ 

Anastazija Cvitković

„Posjet Podravini bio je po našem mišljenju uspješan i vrlo koristan. Vidjeli smo dobre primjere muzejskoga rada, ali i one na kojima bi se još trebalo poraditi. Sama organizacija putovanja bila je vrlo dobra. Bili smo vrlo dobro zbrinuti uz odgovajući omjer okrijepe i intelektualnoga rada.“ 

Anabela Barić i Matija Marić

„Terenska nastava u Koprivnici bio je pravi praktični izlet za studenta muzeologije. Posjetivši značajne spomenike i institucije, mogli smo dobiti barem uvid u posao kojim ćemo se jednom baviti, opažajući kako njegovi čari, tako i teškoće.“ 

Tamara Dujmović

 

Studenti s umjetnikom Ivanom Večenajem

Priču o terenskoj nastavi završiti ćemo pjesmom kolegice Ivane Jagić:

Izlet u Podravinu


Na 30 stupnjeva i više
Muzeolozi se uputiše
U Podravinu, zemlju cvijeća,
Umjetnosti,  kulture i proljeća.

Predmeti su priču pričali,
A želuci nisu gladni bili.
Hlebinsku smo školu prošli,
I mudrome slikaru u goste došli.

Muzejski umor učinio je svoje,
U prirodu pohitili smo brže – bolje.
Hrastovi stari tajne skrivaju sad
O Podravini, gdje svak te ima rad!

 ___________________________________________________________

 (*hvala svim studentima koji su doprinijeli nastanku ovog članka svojim osvrtima i prilozima! H.S.)

 

Naše studentice dobitnice Rektorove nagrade!

Zadovoljstvo nam je prenijeti veselu vijest kako su naše studentice 5. godine Studija muzeologije i upravljanja baštinom dobitnice posebne Rektorove nagrade 2010./2011. godine.

Nagradu za svoj rad ''Muzeološka koncepcija memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke'' osvojile su Snježana Bogdanić, Anastazija Cvitković, Mirna Draženović, Lea Fujs, Marijana Grgić, Martina Salaj, Natalija Stajić, Ana Tumpić, Petra Uremović i Karla Varzić.

Svečana podjela Rektorovih nagrada održat će se u petak 17. lipnja 2011. u 11 sati na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, dvorana Auditorium Maximum (Unska 3, Zagreb).

Prigodom svečane dodjele nagrada bit će organizirana i izložba nagrađenih radova (plakata) koja će biti otvorena od 17. do 27. lipnja 2011. na Fakultetu elektrotehnike i računarstva.

Od srca im čestitamo!

!!! Sretan vam Dan muzeja !!!

 Međunarodni dan muzeja obilježava se od 1977. godine 18. svibnja i svaka godina obilježena je nekom drugom temom iz svijeta muzeja. Ove godine tema jest MUZEJI I SJEĆANJE - Predmeti pričaju tvoju priču kojom se želi skrenuti pozornost na jednu važnu uloga muzeja, a to je da kroz svoje muzejske predmete i zbirke pričaju priču o vlastitoj kulturnoj baštini i tradiciji. 
Dan muzeja jest prilika da posjetitelji otkriju ili se prisjete svoje individualne i kolektivne memorije zajednice kojoj pripadaju.

U Hrvatskoj se Međunarodni dan muzeja obilježava od 1980. godine u organizaciji Muzejskog dokumentacijskog centra (MDC). U obilježavanju ovoga Dana sudjeluju još i Hrvatski nacionalni komitet ICOM, Hrvatsko muzejsko društvo, te muzeji, galerije i ostale baštinike institucije diljem Hrvatske.

Više o Međunarodnom danu muzeja pročitajte na stranici MDC-a i ICOM-a.

2. kongres hrvatskih muzealaca - Muzeji i arhitektura u Hrvatskoj

Hrvatsko muzejsko društvo ove godine organizira 2. kongres hrvatskih muzealaca koji će se održati u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu od 19. – 21. listopada. Tema kongresa jest ''Muzeji i arhitektura u Hrvatskoj'' i njome se želi odgovoriti na postojeći trend izgradnje novih i obnove starih zgrada muzeja, no također i potaknuti rasprava o muzejima arhitekture, arhitektonskim zbirkama, mogućnostima prezentacije i komunikacije arhitektonske baštine i srodnim temama. Svi zainteresirani sudionici trebaju se prijaviti do 15. svibnja, a izlagači su dužni prijaviti temu i sažetak rada do 1. lipnja.

Više informacija pronađite na stranici HMD-a.

U zdravom tijelu zdrav duh...

 

U sklopu terenske nastave iz kolegija Muzejske izložbe pod vodstvom profesorice Žarke Vujić studenti 4. godine diplomskog studija muzeologije posjetili su u utorak 19. travnja prostorije Hrvatskog športskog muzeja. Muzej se nalazi na adresi Praška 2/II kamo se nedavno preselio iz tijesnog prostora u Ilici 13. Preseljenje u veći prostor je bilo nužno kako bi Muzej mogao prikladno pohraniti svoje zbirke te kako bi organizirao stalni postav. 

Kroz nove prostorije proveli su nas muzejska savjetnica Đurđica Bojanić i knjižničar Zrinko Grgić, a porazgovarali smo i s ravnateljem gospodinom Zdenkom Jajčevićem. Muzej će u svome stalnom postavu nastojati prezentirati nastanak modernog sporta u Hrvatskoj od njegovih početaka do 1920. godine. Također, jedan dio postava dati će naglasak i na razvoju tjelesnog odgoja u sklopu redovne nastave u školama i na fakultetima. Ovdje treba napomenuti kako se predmeti za muzejske zbirke sabiru  već od 1950-tih godina te 1977. na Kineziološko fakultetu u Zagrebu postavljen prvi postav Muzeja fizičke kulture Hrvatske, koji je djelovao kao sastavni dio tog fakulteta. Kasnije muzej mijenja naziv u Hrvatski športski muzej te službeno biva registriran 2003. godine.

 

Muzejska savjetnica Đurđica Bojanić opisala nam je njihovu viziju novog postava koji bi trebao uključivati pokret Hrvatski sokol, tjelesni odgoj, olimpizam, mačevanje, streljaštvo, biciklizam, hrvanje, hokej, planinarstvo i alpinizam, klizanje, skijanje i sanjkanje, plivanje, veslanje i još mnogo toga. Također, dio postava biti će posvećen Franji Bučaru kojega možemo smatrati ocem hrvatskog sporta i olimpizma.

Više o Hrvatskom športskom muzeju pročitajte na web stranici Muzeja, MDC-a i HKB-a.

Dragi čitatelji,

dobrodošli na blog Katedre za muzeologiju i upravljanje baštinom! Katedra djeluje u sklopu Odsjeka za informacijske znanosti pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na pokretanje bloga odlučili smo se kako bismo stvorili virtualnu platformu koja bi služila za razmjenu informacija iz područja muzeologije i upravljanja baštinom, ali i kao sredstvo za povezivanje s ostalim srodnim studijima i institucijama koje rade na području kulturne baštine. 

Kroz ovaj blog nadamo se predstaviti rad Katedre za muzeologiju i upravljanje baštinom, upoznati širu zajednicu sa zadaćama muzeologije, potaknuti studente na aktivno sudjelovanje u aktivnostima Katedre te i sami postati vidljiviji i virtualno bliži svima koji nas okružuju.

U nadi da nas ćete na ovome mjestu naći mnoštvo zanimljivih i korisnih informacija te želji da nas redovito pratite, srdačno vas pozdravljaju,

Članovi Katedre za muzeologiju i upravljanje baštinom