muzeo[b]log

I ove godine Katedra za muzeologiju organizirala je terensku nastavu za studente diplomskog studija. Nastavak je to dobre prakse kojom želimo omogućiti našim studentima da posjete i dožive iz prve ruke razne oblike kulturne baštine kao i institucije koje se o njima brinu.

Ovogodišnja jednodnevna terenska nastava organizirana je u Podravini s ciljem obilaska Koprivnice, Hlebina, Gole i šume Repaš. Posjet smo započeli u Koprivnici gdje se nalazi Muzeja grada Koprivnice u čijem sastavu je nekoliko jedinica: Stari magistrat, Donacija dr. Vladimir Malančec, Galerija Koprivnica, Spomen područje Danica i Galerija naivne umjetnost u Hlebinama. U Galeriji Koprivnica susreli smo se s ravnateljicom Muzeja gospođom Draženkom Jalšić Ernečić koja nas je srdačno ugostila uz fruštuk. U razgovoru i obilasku Galerije doznali smo osnovne informacije o Muzeju, Galeriji i muzejskom poslu, te pretežno najnovijim radovima i adaptaciji prostora Galerije za izlaganje. Trenutno je na repertoaru bila izložba suvremene umjetnosti Defragmentiranje osobnosti. 

Fruštuk u Galeriji Koprivnica

„Odmah na početku, u Galeriji Koprivnica, svidjela nam se kombinacija interijera povijesne zgrade s moderno uređenim izložbenim prostorom za prezentiranje suvremene umjetnosti. Svidio nam se način na koji su slike izložene (vise sa nosača uz strop visoko na zidu) kao i siva boja zidova te rasvjeta, no trebali bi možda poraditi na orijentaciji posjetitelja pri ulasku u zgradu s obzirom da se sama galerija nalazi tek na prvom katu, a u prizemlju nema ništa što bi upućivalo na nju.“ 

Anabela Barić i Matija Marić

Zatim smo posjetili Donaciju Malančec koja je smještena u vili Malančec. Vila je trenutno zatvorena za javnost i u dosta lošem stanju, no nakon nužne obnove i prilagođavanja prostora za posjetitelje ovo će postati vrstan primjer građanskog stanovanja na prijelazu stoljeća.
Potom nas je ravnateljica Muzeja povela do zgrade Starog magistrata gdje je smješten stalni postav Muzeja. Muzej čuva veliki broj zbirki, a cijeli postav premrežen je sondama koje su temelj istraživanja povijest same zgrade magistrata.

 Vila Malančec, detalj

„Sviđa mi se što smo u Starom magistratu i kući donacije dr. Malančeca imali priliku razgovarati i sa kustosima, a ne samo s ravnateljicom, te smo na taj način mogli dobiti uvid i u neke njihove probleme koje imaju, npr. sa financijama oko postavljanje izložbe ili sa nedostatkom prostora. Mislim da smo na donaciji dr. Malančeca mogli vidjeti svojim očima što sve mogu biti problemi na jednom nepokretnom kulturnom dobru, ali i čuti neka od rješenja za te probleme.“ 

Anastazija Cvitković

 Ispred Starog magistrata

Prije odlaska na ručak provezli smo se pokraj Spomen područja Danica, prvog sabirnog logora u NDH. Spomen područje još nije uređeno i prilagođeno za posjetitelje, no Muzej ima u planu uređenje provesti u skorašnje vrijeme.
Nakon ručka odvezli smo se u Hlebine gdje se nalazi Galerija naivne umjetnosti s mnogim vrsnim djelima koja čine zbirke slika na staklu prve (Ivan Generalić, Franjo Mraz, Mirko Virius) i druge (Franjo Filipović, Dragan Gaži, Josip Generalić, Francina Dolenec, Mijo Kovačić, Ivan Večenaj) generacije izvornih slikara i kipara “hlebinske škole”, te park skulptura na otvorenom. Posebice smo se usredotočili na arhitekturu i način izlaganja umjetnina.

Galerija naivne umjetnosti, Hlebine

    „Meni osobno je najzanimljiviji dio terenske nastave bio posjet Hlebinama i Goli. U galeriji u Hlebinama imali smo priliku vidjeti zaista lijep primjerak muzejske arhitekture, ali i šansu da u samom prostoru razmišljamo o njegovim prednostima, ali i nedostacima (kao što su npr. održavanje podova, visokih prozora i sl.), o čemu nam je pričala i ravnateljica muzeja. Smatram kako je zaista neprocijenjivo vidjeti i čuti takve stvari iz prve ruke, a ne samo preko PowerPoint prezentacija na predavanjima.” 

Anastazija Cvitković

Nakon Hlebina slijedio je pravi bombon – posjet Goli i Muzeju Ivana Večenaja. Imali smo nevjerojatnu čast susresti se i upoznati s umjetnikom Ivanom Večenajem koji je nedavno proslavio svoj 91. rođendan. Umjetnik nas je sve oduševio svojom vedrinom i iznimnom vitalnošću! Umjetnikov sin proveo nas je kroz izložbeni postav i atelje. Ovakav oblik izlaganja (privatni muzej i direktan dodir s autorom)  pokazao se posebno uspješnim i dojmljivim.

 Muzej Ivana Večenaja, Gola

„Mjesto koje nam se vjerojatno najviše svidjelo bilo je Muzej Ivana Večenaja u Goli. Sam postav riješen je u skladu s kontekstom – pučki, što je i razumljivo, no muzej ima veliki potencijal za razvoj. Gospodin Večenaj pun je priča koje bi se mogle uklopiti u kontekst interpretacije njegovog života, a s odgovarajućim vodstvom to mjesto bi moglo postati sastavni dio priče o hrvatskoj naivnoj umjetnosti (iako ono to već jest) i iznimno zanimljivo mjesto za edukaciju, ne samo o naivnoj umjetnosti, nego i o načinu života tih umjetnika i njihovom svjetskom ugledu na vrhuncu slave u vrijeme procvata tog stila u umjetnosti.“ 

Anabela Barić i Matija Marić

„Privatni muzej Ivana Večenaja me apsolutno oborio, dijelom jer su mu djela zbilja fenomenalna, dijelom radi same atmosfere prostora (nije baš svakodnevica da se od štale napravi izložbeni prostor), a dijelom vjerojatno i što mi je djed slikar, pa me njegov atelijer posjetio na „muzej“ moga djeda koji obuhvaća čitav stan.“ 

Tamara Dujmović

Nakon Gole put nas je odveo do šume Repaš, točnije do šumarije i ulaska u staru hrastovu šumu koja je zaštićeni prirodni rezervat i pod stalnim nadzorom šumara. Ovo je bila odlična prilika da si osvijestimo u koji se sve oblicima javlja naša baština i na koje je načine sve možemo (i moramo!) zaštititi i prezentirati.

Na ulazu u šumu Repaš

„Mogla bih reći da se terenska, koliko god bila natrpana i iscrpljujuća, vodila za onim „šećer na kraju“, a u taj šećer, osim već navedene izložbe naive svrstavam i posjet Repaškoj šumi,  jer sam ipak jako velika obožavateljica šuma i prirode, pa me i taj kratki boravak na ulazu u šumu napunio s dovoljno pozitivne energije.“ 

Tamara Dujmović

„Smatram kako je ova terenska nastava nama studentima bila korisna prvenstveno zato što nam je omogućila uvid u barem dio onoga što čini posao ravnatelja jednog muzeja (u ovom slučaju mreže muzeja) te u način na koji on funkcionira. Iz prve ruke mogli smo čuti na što sve treba misliti i o čemu se sve treba razmišljati te o kakvim sve odlukama mora odlučivati jedan ravnatelj,(...).“ 

Anastazija Cvitković

„Posjet Podravini bio je po našem mišljenju uspješan i vrlo koristan. Vidjeli smo dobre primjere muzejskoga rada, ali i one na kojima bi se još trebalo poraditi. Sama organizacija putovanja bila je vrlo dobra. Bili smo vrlo dobro zbrinuti uz odgovajući omjer okrijepe i intelektualnoga rada.“ 

Anabela Barić i Matija Marić

„Terenska nastava u Koprivnici bio je pravi praktični izlet za studenta muzeologije. Posjetivši značajne spomenike i institucije, mogli smo dobiti barem uvid u posao kojim ćemo se jednom baviti, opažajući kako njegovi čari, tako i teškoće.“ 

Tamara Dujmović

 

Studenti s umjetnikom Ivanom Večenajem

Priču o terenskoj nastavi završiti ćemo pjesmom kolegice Ivane Jagić:

Izlet u Podravinu


Na 30 stupnjeva i više
Muzeolozi se uputiše
U Podravinu, zemlju cvijeća,
Umjetnosti,  kulture i proljeća.

Predmeti su priču pričali,
A želuci nisu gladni bili.
Hlebinsku smo školu prošli,
I mudrome slikaru u goste došli.

Muzejski umor učinio je svoje,
U prirodu pohitili smo brže – bolje.
Hrastovi stari tajne skrivaju sad
O Podravini, gdje svak te ima rad!

 ___________________________________________________________

 (*hvala svim studentima koji su doprinijeli nastanku ovog članka svojim osvrtima i prilozima! H.S.)